Pravilno
ime pasmine je istočno Pruski toplokrvni konj od Trakehnerskog podrijetla. Oni
su jedni od starijih Europskih toplokrvnih pasmina čija povijest seže 400 godinu
u povijest.
U
ranom 18.st. kralj Friedrich Wilhelm I iz
Prusije, otac Friedrich Velikog, počeo
je shvaćati potrebu za novim tipom Pruske konjice. Taktike ratovanja su se promijenile
i sada je bila potreba za lakim, udobnijim, izdržljivijim i brzim konjem, za
razliku od teških konja u prošlosti koji su trebali nositi i vuči oružje i
tešku opremu.
Kralj
je htijeo konje za svoje oficire, dovoljno atraktivne kako bi se ponosili na
njih, dovoljno čvrsti kako bi ostali dovoljno dugo zdravi, sa ugodnim, tlo
pokrivajućim kasom koji će im omogućiti brže i efikasnije putovanje.
Tako
je izabrao najbolje konje iz sedam
svojih kraljevskih ergelu (Sl.1) i godine 1732. sve ih je preselio u novu
kraljevsku ergelu u Trakehen-u, počevši selektivni uzgoj između njih, i od tada
je Trakehnerski uzgoj napredovao.
Prva
knjiga pripusta od Trakehnera je objavljena godine 1877. Ta knjiga je
kompilirana od istočno Pruske knjige pripusta, koja sadrži Trakehnere
uzgojene na privatnim uzgajivačicama u istočnoj
Prusiji, objavljena je 1890.godine.
To
su knjige u kojima i da danas
provjeravamo autentičnost pedigrea.
Od
kraja 19. stoljeća i do drugog svjetskog rata, Trakehner je najuspješnija
pasmina, posebno kao ratni i izdržljiv
konj, i isto tako dokazuje svoju multifunkcionalnost, radeći lagani rad na polju. I kao natjecateljski konj je Trakehner
ostavio svoju oznaku.
Zlatnu
i srebrnu medalju godine 1924 na Olimpijskim igrama odnijeli su Trekehneri-
Piccolomini i Sabel.
1928
godine na Olimpijadi, Trakehner- Ilija osvojio je brončanu medalju u militariu.
Glavno
uzgojno područje za Trakehnere bila je do 1945. istočna Pruska, a uzgoj u
čistoj pasmini nastavljen u zapadnoj Njemačkoj s izbjeglim Trakehnerskim
konjima. Kvaliteta Trakehnerskih pastuha pokazala se izvrsnom, pa su ih uzgajivači
počeli koristiti za oplemenjivanje svih toplokrvnih pasmina, kako bi poboljšali
sportske osobine, u prvom redu, jahaće kvalitete, zdravlje i konstitucija.
Tako
je od 1945. do danas više od 400 pastuha prodano u 33 zemlje svijeta i svi se
upotrebljavaju kao oplemenjivači.
Standard Trakehnerskog konja:
Kada
gledamo Trakehnerskog konja, trebali bi odmah uočiti upadljivu elegantnu
prisutnost.
Fina
glava s velikim očima i malom njuško s velikim nozdrvama! Elegantan vrat, dobro
i koso položene plećke, čvrsto, srednje dugo tijelo, dobro rebrast lijepo
zaokružene sapi čvrsti zglobovi sa kratkim cjevanicama i odličnim zdravim
kopitima.
Idealan
Trakehner je prirodno uravnotežen, tako da mu je galop mekan i tečan, a skokovi
dolaze lako iz stražnjeg djela trupa i dobro učvršćenih zglobova koji pružaju
povjerenje.
Sve
su boje dozvoljene.
Trakehnersk
pastusi su bili visoki od 155
cm do 164
cm.
Današnji
uzgoj traži veće konje od 160cm do 170cm, moraju imati naglašene spolne
karakteristike Trakehnerskog pastuha.
Trakehnerske
kobile su bile između 153 cm i 164 cm
Današnji
uzgoj traži veće kobile od 160cm do 168cm i trebale bi imati ženstven i
majčinski izgled, naglašeni spolne karakteristike.
Popularnost
ove pasmine raste sa zapanjujućim postotkom, zato što su tvrde konstitucije,
velike izdržljivosti, imaju odličnu jahaću kvalitetu.
Oni
su atletičari među konjima, sa lijepim i ugodnim kretnjama za jahaća,stabilne
ravnoteže, elastične i izdašne.Imaju izvrsne rezultate u sportu.
Ovo je samo dio mog maturalnog rada. Nadam se da ce vam se svidjeti.